Pokrenuta 2004. godine, Globalna inicijativa za metan (GMI) je internacionalna javno-privatna inicijativa koja promoviše efikasne i brze mere za smanjenje i sakupljanje metana, kao i korišćenje metana kao vrednog izvora energije u tri sektora: biogas (uključujući poljoprivredu, komunalni otpad i otpadne vode), rudnike uglja i naftne i gasne sisteme. Fokusiranje zajedničkih napora na izvore emisija metana predstavlja ekonomičan pristup smanjenju emisija gasova staklene bašte (GHG), povećanju energetske sigurnosti, unapređenju ekonomske stabilnosti, poboljšanju kvaliteta vazduha i bezbednosti radnika.
Link – About GMI.

Filozofija GMI

Metan je veoma potentan gas efekta staklene bašte. Tokom svog 12-godišnjeg životnog veka u atmosferi, zarobljava 28 puta više toplote od ugljen-dioksida, što rezultira jačim uticajem na zagrevanje.

Međutim, kratki životni vek metana takođe znači da smanjenja emisije danas mogu odmah uticati na usporavanje globalnog zagrevanja.

GMI pomaže državama da postignu smanjenje emisija metana putem razvijanja rešenja za njegovo sakupljanje i pretvaranje u korisnu energiju. GMI pruža tehničku podršku, služi kao izvor informacija, podstiče razmenu iskustava i najboljih praksi među kolegama i sarađuje sa drugim međunarodnim organizacijama.

Pristup GMI

Omogućuje besplatnu tehničku, političku i programsku podršku za smanjenje emisije metana državama-partnerima koja im pomaže da:

Kvantifikuju smanjenje emisija i sporedne koristi; Planiraju i sprovode projekte, politike i prakse za smanjenje emisije metana; Procenjuju tehničku i finansijsku izvodljivost projekata; Identifikuju mogućnosti za finansiranje smanjenja emisija; Razvijaju tehničke kapacitete i institucionalne resurse u državi.

Međunarodna saradnja

GMI redovno sarađuje s drugim međunarodnim organizacijama i inicijativama kako bi stvorio sinergije u smanjenju emisije metana na globalnom nivou. Radom u saradnji s drugim međunarodnim organizacijama, Inicijativa je formirala ključne saveze s partnerima kao što su Ekonomska komisija Ujedinjenih nacija za Evropu (UNECE), Koalicija za klimu i čisti vazduh (CCAC), Globalni centar za metan i World Bank Group.

Struktura i organizacija GMI

GMI se sastoji od Upravljačkog odbora, tri tehnička pododbora, Projektne mreže i Sekretarijata (ranije nazvanog Grupom za administrativnu podršku) koji zajedno rade na promociji razvoja projekata i podsticanju aktivnog učešća privatnog sektora.

Upravljački odbor, koji usmerava rad GMI, podržava Sekretarijat. On upravlja okvirom, politikama i postupcima Inicijative. Države-partneri mogu imenovati do dva predstavnika u Upravljačkom odboru. Svi partneri se smatraju “posmatračima” Odbora od trenutka pridruživanja Inicijativi. Dvanaest meseci nakon pridruživanja i kad god to žele, države-partneri mogu podneti zahtev za članstvo u Odboru tako što će poslati pismo Sekretarijatu koje opisuje njihovo učešće u Inicijativi.

Sekretarijat, trenutno smešten u Agenciji za zaštitu životne sredine Sjedinjenih Američkih Država, pruža administrativnu i logističku podršku i takođe služi kao centar za razmenu informacija.

Tehnički pododbori su organizovani prema glavnim izvorima emisije metana. Države-partneri imenuju tehničke stručnjake iz Vlade ili privatnog sektora u tehničke pododbore. Svaki pododbor je razvio Plan akcije pododbora koji identifikuje potrebe, prilike i prioritete za razvoj projekata širom sveta, kao i ključne prepreke i strategije za njihovo prevazilaženje. Pododbori usmeravaju svoje napore na razvoj Akcionih planova za sektore partnera kako bi pružili detaljnije informacije za podršku razvoju projekata u svakoj partnerskoj državi. Tehnički pododbori takođe olakšavaju mogućnosti za investicije i finansiranje, kao i druge zajedničke aktivnosti i projekte za unapređenje smanjenja emisije i sakupljanje metana i njegovu upotrebu kao izvor energije. Da bi iskoristili zajedničke aspekte, GMI je nedavno formirao Pododbor za biogas. Tehničke grupe za poljoprivredu, komunalni čvrsti otpad i otpadne vode su organizovane unutar Pododbora za biogas.

Projektna mreža sastoji se od predstavnika industrije, istraživačke zajednice, finansijskih institucija, saveznih i lokalnih vlada i drugih stručnih aktera koji su zainteresovani za razvoj i podršku projektima za smanjenje, sakupljanje i upotrebu metana u partnerskim državama. Članovi Projektne mreže dele svoje tehničko znanje, iskustvo i finansijske resurse i ohrabruju se da prisustvuju sastancima pododbora i učestvuju u razvoju sektorskih Akcionih planova. Takođe učestvuju u određenim aktivnostima kao što su izgradnja kapaciteta, prenos tehnologije i promocija. Učešćem u Projektnoj mreži, ove organizacije identifikuju potencijalne projekte, ostvaruju kontakte, informišu se i stiču priznanje za svoje uspehe.

Zašto je metan tako važan?

Metan (CH4) je ugljovodonik koji je osnovna komponenta prirodnog gasa i veoma potentan i važan gas efekta staklene bašte (GHG). Za razliku od drugih GHG-ova, metan se može pretvoriti u korisnu energiju. Sakupljanje i korišćenje metana pruža mogućnosti za stvaranje novih izvora čiste energije i ublažavanje globalnih klimatskih promena.
Link – Why Methane.

https://www.youtube.com/watch?v=TL2K_Oh4THM

Uloga metana u globalnom zagrevanju

Kao i emisije drugih GHG, emisije metana usled ljudskih aktivnosti (antropogene emisije) značajno su porasle od predindustrijskog perioda. Globalna atmosferska koncentracija metana povećala se sa predindustrijske vrednosti od oko 715 delova na milijardu (ppb) na 1.782 ppb u 2007. godine, što je gotovo 150-postotno povećanje i daleko iznad prirodnog opsega poslednjih 650.000 godina. Antropogene emisije metana na globalnom nivou procenjuje se da će se povećati gotovo 20 posto do 8.522 miliona metričkih tona ekvivalenta ugljen-dioksida (MMTCO2E) do 2030.

Od svih GHG-ova emitovanih usled ljudskih aktivnosti, metan je drugi najvažniji GHG nakon ugljen-dioksida (CO2), čineći 14 posto globalnih emisija GHG-ova 2005. godine. Iako se metan emituje u atmosferu u manjim količinama od CO2, njegov potencijal za globalno zagrevanje (tj. sposobnost gasa da zadržava toplotu u atmosferi) 25 puta je veći od CO2, što rezultira jačim uticajem metana na zagrevanje tokom njegovog 12-godišnjeg boravka u atmosferi.

Smanjenje emisija metana, stoga, može imati značajne koristi u vezi sa klimatskim promenama, posebno u kratkoročnom periodu. Konkretno, smanjenja metana mogu pomoći u izbegavanju potencijalnih klimatskih prelomnih tačaka i smanjenju ekoloških uticaja, posebno u Arktiku. Štaviše, od svih kratkotrajnih faktora promene klime, metan ima veliki potencijal za smanjenje emisija i dostupne su ekonomske tehnologije za smanjenje emisija. Prema izveštaju iz 2003. godine, postizanje smanjenja emisija metana od 50 posto u odnosu na trenutne poslovne scenarije do 2050. godine i održavanje tih smanjenja do 2100. godine moglo bi pomoći u smanjenju globalne temperature na istom nivou kao i slična smanjenja emisija CO2 – oko 0.55 stepeni Celzijusa.

Za više informacija o nauci o metanu, posetite USEPA veb sajt o metanu. Za više informacija o važnosti smanjenja metana u ublažavanju uticaja globalnog zagrevanja na Arktik, posetite tehnički izveštaj broj 1 Arctic Monitoring and Assessment Programme Arctic Council.

Drugi ekološki sporedni efekti smanjenja metana

Osim ublažavanja globalnog zagrevanja, smanjenje emisija metana može doneti niz drugih prednosti u vezi sa energijom, bezbednošću, kvalitetom lokalnog vazduha i vodom. Ove prednosti čine projekte smanjenja emisije veoma privlačnim.

Metan doprinosi nivou ozona u donjoj troposferi kako kao preteča ozona tako i doprinoseći globalnom zagrevanju, što podiže dnevne temperature. Studije su pokazale da smanjenje globalnih emisija metana može smanjiti formiranje troposferskog ozona i smanjiti povezane smrti, posebno u ekvatorskim regionima. Takođe, mnoge tehnologije i prakse koje smanjuju emisije metana takođe smanjuju povezane emisije lako isparljivih organskih jedinjenja (VOC), neprijatnih mirisa i drugih lokalnih zagađivača vazduha.

Procedne vode iz deponija i đubriva i otpad iz poljoprivrednih objekata mogu prodirati u lokalne vode i izazvati bolesti, eutrofikaciju i druge ekološke probleme. Tehnologije kojima se sakuplja metan iz ovih izvora takođe smanjuju zagađenje lokalnih voda, s povezanim koristima za javno zdravlje i celovitost ekosistema.

Proizvodnja energije iz sakupljenog metana takođe može pomoći u izbegavanju upotrebe resursa za energiju koji sadrže više CO2 i druge zagađujuće supstance, kao što su drvo, ugalj i nafta. Takođe pruža lokalne izvore alternativne energije koji mogu podstaći lokalni ekonomski razvoj.

Metan u okviru Inicijative

Sve više država širom sveta prepoznaje da globalno zagrevanje, uzrokovano povećanim koncentracijama metana u atmosferi, predstavlja ozbiljnu pretnju njihovom razvoju. Otprilike 50 posto antropogenih emisija metana dolazi iz pet izvora koje cilja GMI:

  • Poljoprivreda (upravljanje otpadom životinja) čini 3 posto antropogenih emisija metana.
  • Rudarstvo uglja čini 9 posto antropogenih emisija metana.
  • Deponije čine 11 posto antropogenih emisija metana.
  • Sistemi prirodnog gasa i nafte čine 24 posto antropogenih emisija metana.
  • Otpadne vode čine 7 posto antropogenih emisija metana.

Države-partneri GMI predstavljaju otprilike 70 posto svetskih procenjenih antropogenih emisija metana.

Na sreću, potencijal za smanjenje emisija iz sektora obuhvaćenih Inicijativom je značajan, a brojne ekonomske tehnologije za sakupljanje i korišćenje metana kao čistog izvora energije (npr. gorivo za proizvodnju električne energije, energetski izvor na licu mesta, prodaja gasa van lokacije) dostupne su u svakom sektoru. Detaljnije informacije o mogućnostima za smanjenje metana i potencijalu za smanjenje emisija u svakom sektoru mogu se pronaći u izveštaju Globalne emisije metana i mogućnosti za smanjenje.